[DIJELIMO SREĆU] Branimir Belosevic – S fotografijom vrijeme stane

Nastavljamo dalje u božićnom duhu i predstavljamo vam novog umjetnika u sklopu  aktivnosti “Dijelimo Sreću” koju provodimo tijekom 12. i 1 mjesec na Vijugi – Branimir Belosevic. Kako bi naši čitatelji bolje upoznali Branimira odlučili samo napraviti kratki intervju u kojem će se predstaviti 🙂

Ukoliko želite saznati više o “Branimir Belosevic nastavite čitati 🙂

Dijelimo sreću-nagrade-Vijuga.com.he,Fotografija

 

    • Možeš li nam se molim te predstaviti?

    Rođen sam u Zagrebu,gdje i živim. Imam 40 godina i posljednjih godina se bavim fotografijom. U radu se koristim Canon digitalni dslr aparat.

    • Kako je krenula tvoja ljubav prema fotografiji?

    Krenula je zbog urođene sklonosti umjetnosti.Bilo je to dosta davno prije kojih 20 godina. U to vrijeme je bio još uvijek izrazito aktualan rad sa fotoaparatima na film. Digitalna fotografija je tek zauzimala svoje mjesto u svijetu. Bilo je to nešto novo, ipak nije isto stvarati određenu vrstu umjetnosti ili je promatrati iz nekoga kuta. Osjećaj je potpuno drugačiji, kada postaneš svjestan da si ostavio neku vrstu vidljivog traga. Kažu da na fotografijama vrijeme stane. Vjerujem da je tako, čak bih mogao reći bez obzira koliko možda netko mislio da je to teško za usporediti sličnost između fotografije kao umjetnosti i druge grane umjetnosti ( izrada komada nakita ,slike ili nečega drugoga )je u osnovi isti. To nešto što stvaramo je stvarno, ima svoju stvaralačku vrijednost i skoro je vječno, zaustavljeno u trenutku.  Nakon nekoliko godina rada,zbog određenih obaveza i  interesa prema drugim stvarima imao sam pauzu u radu. Kada je sve došlo na ,moglo bi se reći svoje mjesto,godine i pamet:) ,sjetio sam se da još uvijek postoji ono nešto što mi je još uvijek dosta mi blisko. Fotografija.

    • Što te inspirira da stvaraš svoje fotografije? , U čemu uređuješ svoje fotografije?

      Mogu se nadovezati na pitanje od prije, stvaranje traga .U većini slučajeva u radu fotografiram građevine, većinom ako je moguće one starije. Imaju neki svoj poseban kako se u Zagrebu kaže štih. Vječni su svjedok nekih prošlih vremena, što mi je u dosta slučajeva zanimljivo. Kriva je malo moja sklonost povijesti i spoznaja da su tu gdje ti stojiš i snimaš stajali davno neki ljudi slični tebi i isto nešto radili. Imaš osjećaj da si u sadašnjosti , i svjesno  dodiruješ povijest prošlosti. Nije mi nužno da rad moje fotografije bude samo u nekome velikoj sredini i mala mjesta isto znaju biti zanimljiva. Tamo se ipak lakše može uhvatiti živi dah prirode koja ih još uvijek okružuje. Priroda je nešto posebno, tu je oduvijek, sama stvara svoje radove. Povremeno odradim koju fotomanipulaciju sa svojim fotografijama. Prilikom obrada fotografija većinom koristim program za obradu fotografija Fast Stone . Nakon što sam isprobao određene programe,on mi se pokazao idealnim. Praktičan, ima više nego dovoljan broj opcija za rad. Odlično je rješenje za ljude koje najviše zanima sama fotografija.

     

    • Odaberi 2 fotografije koje si objavio na Vijugu  i predstavi ih! Zašto si baš njih odabrao Što one za tebe predstavljaju?

    Za ovu priliku odabrao sam dvije svoje fotografije. Prva je pod imenom Sun in forrest. Nastajala je jednog zimskog dana, kada je sunce malo više posvetilo svoju toplinu zemlji. Rad me se prilikom obrade učinio posebnim, prikazuje živo stablo u zimi i sunce koje ga  grije svojom toplinom. Čarobni trenutak.

  • Druga fotografija nosi naziv Bridge. U fotografijama koristim više stilova  rada, ali crno bijela fotografija mi je posebna. Uvijek je korak ispred drugih stilova, pogotovo kada se radi o gradskim radovima. Bridge je nastao zato što sam želio naći neki novi i netipičan prikaz zagrebačkog željezničkog mosta koji se najčešće naziva i Henrixov most. Jednostavno razbijanje monotonije.
  • Malo više od ovoga uvijek možete pogledati na mojem Instagram profilu :Branimir art, kao i na Facebook profilu koji nosi isto ime.
    • Imaš li nekog uzora u umjetnosti? Zbog čega su ti oni baš uzori?

    Vezano uz uzore generalno ih nemam, ma da su mi zanimljivi radovi fotografa kao što je neki od domaćih autora ,primjer Marija Braut, Marijan Kreutz i možda od stranih Scott Kelby. Na jednostavne i zanimljive načine su znali su stvoriti fotografiju da nije obična i ima svoju priču.

    • Što misliš koji je najveći izazov u današnjoj fotografiji ?

    Izazov je  dosta velik. S obzirom da je tehnologija dosta napredovala ,vjerujem da ljudi olako shvaćaju fotografiju. Imam osjećaj da žele napraviti na brzinu i biti zadovoljni svojim radovima. To nije uvijek moguće, često se zaboravlja da za dobar rad ipak treba malo više da ti. Fotografija ne smije biti samo neki kliše. Nešto što se uzima zdravo za gotovo. Ona mora imati svoju priču i formu, mora biti stvarna.

    • Što bi volio poručiti svojim kolegicama i kolegama?

      Poruka je jednostavna, što više će raditi, to će više njihovo stvaranje doći do izražaja.Neće baš uvijek biti sve glatko i jednostavno, tu i tamo zna i zapeti. To nije ništa zastrašujuće,može se preživjeti. Neka se ne opterećuju previše za drugima i pričama kako umjetnost nešto što pred izumiranjem.Takve stvari su vječne Proći će neko određeno vrijeme i kada će usporediti svoje prve radove i novijim dogodi će se nešto zanimljivo. Vidjeće nešto što se zove napredak koji donosi zadovoljstvo i svjesnost da je to što rade ispravno, stvarno je. Isprobao sam radi 🙂

    • Da li bi preporučio Vijugu svojim kolegama koji nisu na Vijugi?

    Naravno, odaje dojam  mladog  i kreativnog projekta.

    Vijuga.com.hr-naslovna-Više o aktivnosti Dijelimo sreću možete pogledati na linku.
    Sve ostale radove od Branimir Belosevic možete pogledati na linku

How useful was this post?

Click on a star to rate it!

Average rating 5 / 5. Vote count: 1

No votes so far! Be the first to rate this post.

As you found this post useful...

Follow us on social media!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *