[ZANIMLJIVOST] Fotografija u Hrvatskoj

U ovom modernom vremenu i društvu, svi smo mi fotografi i često zaboravimo ljepotu i kvalitetu profesionalne fotografije zbog hrpe selfija (po hrvatskom standardnom jeziku sebić) i amaterskih fotografija iz našeg svakodnevnog života. Naravno da nismo mi krivi što se fotografija uz pomoć kvalitetnih kamera i društvenih mreža integrirala u naše živote, štoviše dobro je to, jer smo počeli paziti na kadrove fotografiranja, skladnost boja, svjetlinu i kontrast. I dobro da smo se osvjestili u tome, jer fotografirajući nešto ne shvaćamo da zapravo na moderan način zapisujemo povijest.

 

Ideja fotografije seže daleko u povijest, točnije doba Aristotela kada je 350. god. pr. Kr. pisao pojavu slike na bijelom zidu zamračene prostorije ako se nasuprot zidu nalazio mali otvor za svjetlost. Prva prava projekcija Aristotelove ideje nastala je puno godina kasnije i naravno da je to bilo da Vincijevo djelo. 1300. godine Leonardo da Vinci projektirao je Cameru Obscuru, prijenosnu kameru čiji doslovni prijevod imena znači tamna soba. Ipak, najvažnije ime fotografije jest Louis Daguerre.  Njegova dagerotipija bio je prvi, ali i revolucionarni proces koji je uvelike utjecao na razvoj fotografija, materijala te leća, a leća koja se koristila u dagerotipiji jest Chevalierova leća.

Za razliku od ostalih životno važnih stvari, Hrvatska je u umjetnosti oduvijek bila ukorak s vremenom i ostatkom svijeta. Proces je dagerotipije Hrvatima zapravo bio prvi doticaj s fotografijom, a među prvim hrvatskim fotografima bio je Daguerreov učenik, Zagrepčanin Demetrij Novaković. Koliko su Hrvati bili zaljubljeni u fotografiju govori od prve vijesti u Danici ilirskoj o dagerotipiji do tvornice Fotokemika, izuzetno kvalitetne tvornice koja je svojim radom svima oduzimala dah. Važno je spomenuti i Fotoklub Zagreb koji će u rujnu ove godine napuniti prekrasnih 127 godina rada. I možemo se pohvaliti sa svjetskim poznatim fotografima poput Toše Dabca, Marije Barun i Slavke Pavić. Hrvatska je itekako bila uz bok svjetske fotografske scene,ali zbog neadekvatne promocije i zanemarivanja naših fotografa, svijet propušta velike umjetnike i njihove jedinstvene poglede na svijet kroz objektiv.

T. Dabac, Prosjakinja s djetetom

Iako smo kvalitetne fotografije zamjenili selfijima, a influencerske fotografije postale su nova valuta marketinga, ne smijemo zaboraviti na one koji i dalje u malenom objektivu vide povećalo svijeta. I zbog našeg izuzetno malog interesiranja za umjetničke i profesionalne fotografije, čarobnjaci objektivnom čija bi imena trebala odjekivati svjetskom fotografskom scenom, ostaju samo “besposličari s kamerom oko vrata”. Zanemarujemo količinu utrošenog vremena u uređivanju jedne fotografije, što buđenje u rane sate da bi se uhvatile najljepše zrake sunca, što noćna bdijenja uz kameru za što bolju fotografiju zvjezdanog neba.

 

Ovo je zadnji odlomak u ovoj kolumni o fotografiji u Hrvatskoj, ali znam da nije posljednji. Nove su generacije došle i dolazit će, a znam koliko je moja generacija žilava, tvrdoglava i jaka. Zato se nadam da će se barem većina budućih fotografa, ali i općenito hrvatskih umjetnika, boriti svom snagom da i njihova djela budu dostupna svima te da jednog dana uživamo u njihovim izložbama što u Hrvatskoj što u svijetu i da budemo ponosni na njih kao što smo ponosni na naše nogometaše, jer vjerovali ili ne i umjetnici prezentiraju svoju državu.

 

Autorica: Mihaela Stanić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *